Polimerne cijevi i PVC (polivinil klorid) cijevi razlikuju se po svom sastavu, procesu proizvodnje, svojstvima i primjeni. Evo nekih od ključnih razlika:
Sastav: Polimerne cijevi izrađene su od polietilena visoke gustoće (HDPE) ili polipropilena (PP), dok su PVC cijevi izrađene od PVC smole.
Proces proizvodnje: Polimerne cijevi se proizvode ekstruzijom ili injekcijskim prešanjem, dok se PVC cijevi izrađuju ekstruzijom ili injekcijskim prešanjem uz dodatak plastifikatora i drugih aditiva.
Svojstva: Polimerne cijevi poznate su po svojoj visokoj otpornosti na udarce, kemikalije i abraziju. Također imaju visoku vlačnu čvrstoću i fleksibilnost, što ih čini prikladnim za korištenje u područjima s visokom seizmičkom aktivnošću. S druge strane, PVC cijevi su krute i lomljive te se lako mogu slomiti pod visokim pritiskom ili udarcem.
Primjene: Polimerne cijevi se obično koriste u sustavima opskrbe plinom i vodom, kanalizacijskim sustavima, sustavima navodnjavanja i sustavima odvodnje. PVC cijevi imaju široku primjenu u vodovodnim i električnim sustavima, kao iu izgradnji bazena i industrijskih cjevovoda.
Evo nekih dodatnih razlika između polimernih cijevi i tradicionalnih PVC cijevi:
Metode spajanja: Polimerne cijevi mogu se spajati različitim metodama, uključujući zavarivanje topljenjem, mehaničke spojeve i kompresijske spojeve. PVC cijevi se obično spajaju pomoću cementa s otapalom ili navojnih spojnica.
Otpornost na temperaturu: Polimerne cijevi imaju veću otpornost na temperaturu od PVC cijevi. HDPE cijevi, na primjer, mogu izdržati temperature do 80°C (176°F), dok su PVC cijevi ograničene na temperature ispod 60°C (140°F).
Otpornost na UV zračenje: Polimerne cijevi su otpornije na UV zračenje od PVC cijevi. To ih čini prikladnima za upotrebu na otvorenom gdje su izloženi sunčevoj svjetlosti.
Utjecaj na okoliš: Polimerne cijevi su ekološki prihvatljivije od PVC cijevi. Mogu se reciklirati i mogu se izraditi od recikliranih materijala. PVC cijevi, s druge strane, mogu ispuštati otrovne kemikalije kada se spaljuju ili nepravilno odlažu.
Trošak: Trošak polimernih cijevi općenito je viši od PVC cijevi. Međutim, veći trošak može se nadoknaditi njihovim duljim vijekom trajanja i nižim troškovima održavanja.
Polimerne cijevi i PVC cijevi razlikuju se po svom sastavu, procesu proizvodnje, svojstvima, primjeni, načinu spajanja, temperaturnoj otpornosti, UV otpornosti, utjecaju na okoliš i cijeni. Izbor materijala cijevi ovisi o specifičnim zahtjevima primjene, uključujući razinu trajnosti, fleksibilnosti, otpornosti na kemikalije i abraziju, temperaturnu i UV otpornost te utjecaj na okoliš.
Težina: Polimerne cijevi su lakše od PVC cijevi, što ih čini lakšim za rukovanje i ugradnju. Ovo je posebno važno u velikim projektima gdje su potrebne stotine ili tisuće cijevi.
Duljina: Polimerne cijevi mogu se proizvoditi u većim duljinama od PVC cijevi, što može smanjiti broj spojeva potrebnih u cjevovodu. To može poboljšati ukupnu snagu i trajnost cjevovoda.
Otpornost na koroziju: Polimerne cijevi su vrlo otporne na koroziju, što ih čini prikladnim za upotrebu u agresivnim okruženjima. PVC cijevi su, s druge strane, osjetljive na kemijski napad i mogu zahtijevati dodatne zaštitne premaze.
Kemijska kompatibilnost: Polimerne cijevi vrlo su otporne na širok raspon kemikalija, što ih čini prikladnima za upotrebu u industrijskim primjenama gdje su kemikalije prisutne. PVC cijevi, s druge strane, možda neće biti kompatibilne s određenim kemikalijama i mogu se s vremenom razgraditi.
Ugradnja : Polimerne cijevi mogu se ugraditi različitim metodama bez iskopa, kao što su usmjereno bušenje, pucanje cijevi i klizna obloga. Ove metode mogu smanjiti ometanje okolnog područja i minimizirati potrebu za iskopavanjem. PVC cijevi se, s druge strane, obično postavljaju korištenjem otvorenog iskopa, što može biti ometajuće i skuplje.
Evo nekih dodatnih razlika između polimernih i PVC cijevi:
Fleksibilnost : Polimerne cijevi su fleksibilnije od PVC cijevi, što im omogućuje savijanje bez lomljenja. Ovo je osobito korisno u primjenama gdje cjevovod treba slijediti obrise terena ili obilaziti prepreke. PVC cijevi su, s druge strane, čvršće i može biti zahtjevnije za postavljanje u skučenim prostorima.
Oznaka tlaka: Polimerne cijevi obično imaju višu ocjenu tlaka od PVC cijevi, što znači da mogu podnijeti veće brzine protoka tekućine i pritiske. To ih čini prikladnima za upotrebu u visokotlačnim aplikacijama, kao što su distribucijski sustavi vode i plina.
Propuštanje: Polimerne cijevi imaju manju vjerojatnost propuštanja nego PVC cijevi zbog svoje fleksibilnosti i sposobnosti širenja i skupljanja s promjenama temperature. PVC cijevi, s druge strane, mogu propuštati tijekom vremena zbog kvara spojeva ili pucanja.
Vijek trajanja : Polimerne cijevi imaju dulji vijek trajanja od PVC cijevi, što može smanjiti potrebu za održavanjem i zamjenom. To je zbog njihove otpornosti na abraziju, koroziju i kemijski napad. PVC cijevi, s druge strane, mogu zahtijevati zamjenu nakon 25 30 godina upotrebe.
Utjecaj na okoliš : Polimerne cijevi imaju niži ugljični otisak od PVC cijevi jer zahtijevaju manje energije za proizvodnju i transport. Također se mogu reciklirati i mogu se ponovno koristiti za druge primjene. PVC cijevi, s druge strane, mogu ispuštati štetne kemikalije tijekom proizvodnje i odlaganja
Zaključno, polimerne i PVC cijevi imaju značajne razlike u pogledu težine, duljine, otpornosti na koroziju, kemijske kompatibilnosti i ugradnje. Važno je odabrati pravi materijal cijevi na temelju specifičnih zahtjeva primjene.