Polimerni priključci, također poznati kao plastični priključci, postali su sve popularniji u vodovodnoj industriji zbog svoje pristupačnosti, jednostavnosti postavljanja i otpornosti na koroziju. Međutim, oni također imaju neke nedostatke, uključujući:
Niža vrijednost temperature i tlaka: Polimerni spojevi mogu imati niže vrijednosti temperature i tlaka u usporedbi s metalnim spojnicama. To ograničava njihovu upotrebu u određenim primjenama gdje su potrebni visoka temperatura i tlak. Na primjer, u primjenama s visokom temperaturom tople vode, plastični spojevi možda neće biti prikladni jer se mogu rastopiti ili deformirati, što dovodi do curenja ili kvara priključka.
Slaba kemijska otpornost: Neke kemikalije mogu uzrokovati degradaciju polimernih spojeva, što dovodi do curenja ili kvara spojeva. To može biti značajan nedostatak u industrijama koje rade s korozivnim kemikalijama, kao što su postrojenja za kemijsku preradu ili laboratoriji. Važno je odabrati ispravan plastični materijal za specifično kemijsko okruženje kojem će biti izložen.
Ograničena otpornost na vatru: Polimerni spojevi nisu tako otporni na vatru kao metalni spojevi, što može predstavljati sigurnosni problem u nekim primjenama. U slučaju požara, plastični elementi mogu se rastopiti i pridonijeti širenju plamena, potencijalno uzrokujući značajnu štetu na zgradi ili infrastrukturi.
Osjetljivost na UV razgradnju: Polimerni spojevi mogu postati krti i popucati tijekom vremena kada su izloženi UV zračenju sunca, što ograničava njihov vijek trajanja. Ovo je posebno problematično u vanjskim primjenama gdje plastični spojevi mogu biti izloženi sunčevoj svjetlosti dulje vrijeme.
Problemi s izdržljivošću: Polimerni spojevi nisu tako izdržljivi kao metalni spojevi, što može rezultirati češćom zamjenom ili popravcima, što dugoročno dovodi do većih troškova. Plastični priključci mogu biti skloni pucanju ili lomljenju pod pritiskom, kao što je slučaj kod primjene gdje se cijevi često pomiču ili podešavaju.
Zabrinutost u vezi s kvalitetom vode: neke studije sugeriraju da plastične armature mogu ispuštati kemikalije u dovod vode, što može biti problem za sigurnost vode za piće. Iako su plastični spojevi obično sigurni za upotrebu u vodovodnim sustavima, važno je osigurati da su izrađeni od materijala koji su odobreni za upotrebu s pitkom vodom i da zadovoljavaju relevantne sigurnosne standarde.
Širenje i skupljanje: plastični spojevi mogu se širiti i skupljati s promjenama temperature, što može opteretiti cijevi na koje su pričvršćeni. To može potencijalno uzrokovati curenje ili druge probleme tijekom vremena.
Problemi s kompatibilnošću: polimerni spojevi možda nisu kompatibilni s određenim vrstama cijevi ili priključaka, što može ograničiti njihovu upotrebu u nekim primjenama. Važno je osigurati da plastični spojevi budu kompatibilni s određenim materijalima s kojima će se koristiti kako bi se spriječilo curenje ili drugi problemi.
Estetski problemi: Plastični elementi možda nisu tako vizualno privlačni kao metalni elementi, što može predstavljati problem u primjenama gdje je izgled važan, kao što su luksuzne kuće ili komercijalni objekti.
Polimerni spojevi imaju svoje prednosti i nedostatke. Iako su cjenovno pristupačne i jednostavne za instalaciju, možda nisu prikladne za sve primjene i mogu uzrokovati probleme u pogledu trajnosti, sigurnosti i kompatibilnosti koje je potrebno razmotriti prije njihove uporabe. Važno je pažljivo procijeniti specifične potrebe vodovodnog sustava i odabrati odgovarajuće materijale kako bi se osigurala dugoročna učinkovitost i sigurnost.
Ograničenja veličine i oblika: Polimerni spojni elementi nisu toliko svestrani kao metalni spojni elementi u smislu veličine i oblika, što može ograničiti njihovu upotrebu u određenim primjenama. Metalni elementi mogu se izraditi po narudžbi kako bi odgovarali određenim dimenzijama i konfiguracijama, dok su plastični elementi ograničeni na standardne veličine i oblike.
Zabrinutost za okoliš: Plastični elementi mogu imati značajan utjecaj na okoliš ako se ne odlažu na odgovarajući način. Nisu biorazgradivi i mogu proći stotine godina da se razgrade na odlagalištima. Osim toga, plastični otpad može zagaditi vodene tokove i naštetiti divljim životinjama.
Smanjena mehanička čvrstoća: Polimerni spojevi imaju nižu mehaničku čvrstoću u usporedbi s metalnim spojevima, što može utjecati na njihovu sposobnost da izdrže mehaničko naprezanje ili pritisak. To može dovesti do kvara spojnice i potrebe za zamjenom.
Ograničene mogućnosti boja: polimerni spojevi obično su dostupni samo u ograničenom rasponu boja, što može predstavljati problem u primjenama gdje je estetika važna.
Potreba za dodatnom potporom: Polimerni fitinzi mogu zahtijevati dodatnu potporu u određenim primjenama, kao što su visokotlačni sustavi ili kada se koriste s teškim cjevovodima. To može povećati cijenu i složenost instalacije.
Osjetljivost na trošenje i habanje: Polimerni fitinzi mogu biti osjetljivi na trošenje i habanje tijekom vremena, što može uzrokovati curenje ili kvar fitinga. To je osobito problematično u primjenama gdje je armatura izložena čestim vibracijama ili pomicanjima.
Ukratko, iako polimerni spojevi imaju neke prednosti, oni također imaju nekoliko nedostataka koji se moraju uzeti u obzir prije njihove uporabe. To uključuje ograničenja u pogledu temperature i tlaka, slabu kemijsku otpornost, ograničenu otpornost na vatru, osjetljivost na UV degradaciju, probleme s trajnosti, probleme s kvalitetom vode, širenje i skupljanje, probleme s kompatibilnošću, ograničenja u veličini i obliku, probleme s okolišem, smanjenu mehaničku čvrstoću, ograničene mogućnosti boja i potreba za dodatnom podrškom. Pažljivo razmatranje ovih čimbenika ključno je za osiguranje dugoročne učinkovitosti i sigurnosti vodovodnih sustava.
